Blog

Komentari na knjige koje čitam, zanimljive videe i ideje iz osobnog razvoja

Aldous Huxley i promašen lov na pravednost | Blog #3

Aldous Huxley me oduševljava zadnje vrijeme. Prije samo godinu-dvije, nisam ni znao za njegov rad izvan distopijskih romana koji su klasici. Ispada da je bio vrsni znalac i student duhovnosti, religijskih učenja i puta prema Božanskom.

Kolekcija od 26 eseja o pitanjima duhovnosti “The Divine Within” mi je ovih dana u rukama, a, prema onome što sam čitao do sada, “The Perennial Philosophy” će također biti knjiga vrlo vrijedna vremena i pozornosti.

Zbog ovog isječka z jednog od eseja Aldous Huxleya sam se danas smijao kao Djed Božićnjak na punoj terasi kafića.

"The stoic thinks to deny himself by making acts of the surface will. But the surface will is the will of the self, and his mortifications tend rather to strengthen the ego than eliminate it. He is apt to become, in the tremendous phrase coined by William Blake, "a fiend of righteousness." Having denied one aspect of his ego merely to strengthen another and more dangerous aspect, he ends up by being more impervious to God than he was before he started his process of self-discipline. 

To fight self exclusively with the self serves only to enhance our selfhood. In the psychological field there can be no displacing without replacing. For preoccupation with self must be gradually substituted by preoccupation with reality. There can be no effective mortification for enlightenment without meditation or devotion, which direct the attention away from self to a higher reality.

As I have remarked before, all spiritual processes are circular, or rather spiral. In order to fulfill the conditions of enlightenment we must have the glimmerings, if not of enlightenment itself, at least of an idea of what enlightenment consists in."

Svatko tko pliva u engleskom jeziku zna da bilo kakav prijevod izraza “fiend of righteousness” ne može odati počast tom intelektualnom spuštanju, kao ni izazvati niti približan smijeh. Demon pravednosti? Manijak pravednosti? 

Aldous Huxley je pisao takve komentare prije doslovno 100 godina, a Blake je djelovao još 100 godina prije toga. Huxley je oblikovao vrhunski argument i misao za mnoge kontemplacije, a William Blake daje municiju za nazivanje stvari pravim imenom, koja očito služi generacijama u budućnosti jer ja sad nastavljam s time u 2024.

Ako pratite “industriju duhovnosti”, možete primijetiti da je to o čemu govore relevantnije nego ikad. “No fap movement” je na YouTubeu najdraža stvar malih zbunjenih sokolića koji “žele Ferrari”. Svi oblici hvaljenja da netko “posjeduje manje od 50 stvari”, da živi u minimalističkom stanu s jednom žlicom, vilicom i nožem, da radi specifični protokol “dopamin detoxa”… Dok svi redom ne znaju kako se zovu. Već savršeno sjedaju u Huxleyev komentar. Što se vidi u njihovom zbunjenom putu, ako ih pratite samo nekoliko godina na YouTubeu.

“A fiend of righteousness” :)

Richard Feynman i pitanje “zašto” | Blog #2

Richard Feynman mi je vrlo drag za čitati, a slušati njegove intervjue mi je još draže jer je pratiti tako bistar tok misli vrlo osvježavajuće.

U ovom isječku pokazuje zašto je bio ikona kakva je bio prolazeći kroz temeljnu epistemologiju iza razmjene postavljanja pitanja i dobivanja odgovora. Kako nešto znamo? Zašto mislimo da znamo? Je li istina da znamo ili samo nismo dovoljno duboko razmislili?

Takvo razumijevanje je ključno za bilo kakav ozbiljniji pristup bilo kojoj praksi ili tijelu znanja.

Video je iz 1983. godine i Feynman u njemu ima 65 godina.

Link na cijeli intervju: FUN TO IMAGINE with Richard Feynman

Carl Jung o Bogu | Blog #1

Ovaj isječak u kojem Carl Jung u jednoj rečenici daje svoj stav o Bogu sam vidio prije mnogo godina, gledajući originalni intervju. Taj trenutak mi je bilo pravo malo otkriće. Istog trena sam shvatio da se slažem s tim što je rekao.  Da je to i moje mišljenje.

Nikad ni prije ni poslije nisam čuo takav stav o Bogu. Kad je stav tako neuobičajen, dok ga ne čujete, neće vam niti pasti na pamet imati takav stav. Ali, jednom kad ga čujete, gotovo je. Ako s tim rezonirate.

S video snimkom Jungovog odgovora možemo vidjeti njegov govor tijela, što se nikad ne bi moglo prenijeti kroz knjige. Možete vidjeti da je odgovorio iskreno i momentalno i da je to zbilja integrirao do srži. Kao takav, odgovor sa sobom nosi veliko značenje. Puno više od pukih riječi. Odgovor dolazi kao kulminacija cijelog njegovog rada. U tom intervjuu Jung ima 84 godine. Svjedočimo njegov zaključak nakon svih godina i tisuća sati iskustva.

Čak možete promatrati kako reagira u tih par sekundi dok uopće pomisli o odgovoru, dok ulazi u kontakt sa svim svojim iskustvima. Na licu mu se vidi bliss.

Ovo je link na cijeli intervju “Face to Face | Carl Gustav Jung” iz 1959.